ijeli svijet zrcali se u Balogovoj prozi i poeziji. Ali taj svijet uvijek je izokrenut naopačke, naglavačke, s kraja prema početku, iznutra prema van, straga prema naprijed i nikada naizgled nije logičan. Rastreseni profesor, bauk, sjena, hunjavica te dječak i djevojčica krenuli su u potragu za pričom. Oni je žele kušati, izmjeriti, popraviti, promijeniti, ali priča im se opire i kao svaka prava priča vuče ih za nos, mijenja ih, poigrava se njima. Dok jure na kotormotaču ili hodaju na rukama u potrazi za sebi sličnima, uče povijest ili nose jedni druge na leđima, likovi Balogovih priča u stalnoj su jurnjavi poput djece što trče, vrište, smiju se i love kratkoću školskog odmora između dva sata povijesti i hrvatskog…