Ribolov

Na području Vukovarsko-srijemske županije djeluje 36 ribičkih udruga, a gospodare s ukupno 4.700 ha otvorenih voda (oko 380 km toka vode). Jedini u Hrvatskoj gospodare na dva sljeva: Save i Dunava. Sljevu rijeke Save pripadaju rijeke: Bosut, Berava, Brežnica, Spačva i Studva.
Na području Vukovarsko-srijemske županije moguće je loviti sljedeće vrste ribe: šaran, som, smuđ, štuka, kečiga. Autohtone vrste su: deverika, jaz, linjak, pravi karas.
Posebnost u Vukovarsko-srijemskoj županiji su Virovi. Riječ je o vodi stajaćici koja prima vodu iz Spačve. I u Virovima se nalaze sve vrste riječne ribe. Najatraktivniji su u jesen za lov štuke na živi mamac i na blinkanje. Ribolov je dopušten i iz čamca i s obale, ali samo uz eko motor i uz položen ispit.

Savez trenutno okuplja 36 ribičkih udruga koje imaju cca 2201 članova u svim dobnim kategorijama, od čega oko 1.522 seniora.

Dopušteni godišnji ulov ribe po vrstama i dopušteni dnevni ulov ribe

Vrijedni podaci o učinkovitosti gospodarenja na ribolovnim vodama dobivaju se iz statistika o ulovu, evidencije o poribljavanju, omjera nasađenih markiranih i ulovljenih riba, težinskog omjera nasađenih i ulovljenih riba, količine ribe ulovljene na jednu godišnju ribolovnu dozvolu i evidencije o posjećenosti ribolovne vode. Omjer nasađenih i ulovljenih riba je vrijedan pokazatelj uspješnosti ribolova, a ujedno se dobivaju informacije o ispravnosti poribljavanja, načinu poribljavanja, migraciji riba i sl. Težinski omjer nasađenih i ulovljenih riba, pak daje sliku o prirastu ribe u nekoj ribolovnoj vodi, odnosno o biološkoj produktivnosti te vode.

Dnevna i godišnja ribolovna kvota, u vodama koje se poribljavaju, povećava se proporcionalno količini ribe kojom se u tekućoj godini poribljavalo. U skladu s tim preporučene dnevne i godišnje količine ribe namjenjene lovu su sljedeće:

a. Maksimalni dnevni ulov po ribiču

Na svim ribolovnim vodama ovlaštenika dnevno je dozvoljeno zadržati tri (3) primjerka sljedećih vrsta riba: šaran, som, smuđ, štuka i amur, uz poštivanje ograničenja maksimalnog godišnjeg ulova.
Ostale vrste riba dnevno je dozvoljeno zadržati maksimalno do količine ukupnog godišnjeg ulova.
Na Skupštini ŠR Saveza od 28.02.2016.g. predloženo je i usvojeno da se dnevni ulov ogranići na 5 kg bijele ribe i da je obavezna spremanje i čuvanje u adekvatnoj mreži koja neće oštećivati ribu te da se po Zakonu o slatkovodnom ribarstvu oznaći riba koja se nosi kući iz ribolova odsjecanjem donje repne peraje.

b. Maksimalna količina dozvoljenog godišnjeg ulova po ribiču

S obzirom na to da ovlaštenik računa s ribolovnim pritiskom od oko 3.300 ribiča s kupljenom dozvolom za športski ribolov (19 i više godina), godišnji ulov po ribiču iznosi 14,98 kg. Ulov alohtonih ihtiovrsta praktički i nije ograničen, pa će tako ribič godišnje moći zadržati i veću količinu ulova od propisane.
Uz sve navedeno, odredbama Zakona o slatkovodnom ribarstvu (čl.57 st.1.) zabranjeno je:
Lovljenje, zadržavanje, prekrcavanje, iskrcavanje, prevoženje, skladištenje, prodaja, prerada, izlaganje ili pokušaj stavljenja u promet ribe za vrijeme njihova lovostaja.

______________________

Propisani lovostaj i najmanje veličine riba:

Štuka / 1. veljače – 31. ožujka / 40 cm

Smuđ / 1. ožujka – 31. svibnja / 40 cm

Šaran / 1. travnja – 31. svibnja / 40 cm

Som / 16. travnja – 15. lipnja / 60 cm

Kečiga / 1. ožujka – 31. svibnja / 40 cm

Linjak / nema lovostaja / 20 cm

Mrena / nema lovostaja / 28 cm

Ribe se mjere po dužini od početka usta do kraja sklopljene repne peraje (totalna dužina). Svi primjerci riba ulovljeni za vrijeme lovostaja, kao i svi primjerci ulovljeni ispod najmanje veličine određene Naredbom o zaštiti riba u slatkovodnom ribarstvu (NN br. 82/05), moraju se odmah osloboditi i vratiti u ribolovnu vodu.

Ribočuvar u obavljanju svoje djelatnosti ovlašten je od ribiča:

zatražiti dozvolu za obavljanje ribolova,
pregledati ribolovni alat, opremu za ribolov i ulov,
zatražiti osobnu iskaznicu ili drugu ispravu na temelju koje može utvrditi njegov identitet
privremeno oduzeti ribolovni alat, opremu za ribolov i ulov.

Nastavi čitati

Crkva sv. Ilije na Meraji, Vinkovci

Gotička crkva sv. Ilije je jednobrodna građevina s kontraforima ukupne dužine 24,30 m i širine 11 m, a poligonalna apsida je dužine 8,80 m. Crkva je morala biti izgrađena nakon provale Tatara, odnosno početkom 14. st., jer se gotički stil u Mađarskoj počeo upotrebljavati u drugoj polovici 13. st., a zatadašnje prilike je predstavljala monumentalno zdanje. Gotička crkva sv. Ilije i groblje oko nje, koje je bilo u upotrebi od 11. do druge polovice 18. st., imali su burnu povijest. Koncem 17. st., po odlasku Turaka, vraća se razbjeglo stanovništvo te počinje obnavljanje zapuštene crkve. Prilikom uređenja dolazi i do stilskih promjena. Tako je dio gotičkih prozora zazidan, kao i vrata na južnom zidu, pa je crkva dobila i neka barokna obilježja. Početkom 18. st. crkva je gorila, pa je na brzinu popravljena, a potpuno uništeni krov je pokriven šindrom. Crkva je već 1708. godine bila ponovno u funkciji. Tako obnovljena služila je u sakralne svrhe sve do 1777. godine kada prestaju i ukopi oko nje, a građevina prelazi u vlasništvo krajiškog vojničkog erara i do danas više nije služila u sakralne svrhe. Kao skladište crkva je služila i nakon Drugog svjetskog rata. Posljednjih nekoliko godina obavljana su istraživanja oko i unutar crkve u svrhu izrade prijedloga njene obnove. Obnova se radi po principu prezentacije svih faza građevinskih intervencija. I gotička crkva je bila posvećena sv. Iliji, kako se zvalo i srednjovjekovno naselje. Uz glavni oltar u crkvi su bila i dva bočna oltara. Podatak iz 1729. godine govori da je jedno vrijeme na glavnom oltaru bila slika sv. Vinka, koja je kasnije prenesena u novu crkvu, ali se njegovo štovanje s vremenom izgubilo. Na lijevom bočnom oltaru bila je slika Majke Božje koja je također prenesena u novu crkvu, dok je na desnom oltaru bila slika sv. Antuna. Na njegovo mjesto je kasnije postavljena slika sv. Ivana Nepomuka kojemu je bio posvećen glavni oltar u novoj baroknoj crkvi na Trgu bana Josipa Šokčevića sve do 1972. godine, kada je crkva posvećena sv. Euzebiju i Polionu.