Gotička crkva sv. Ilije je jednobrodna građevina s kontraforima ukupne dužine 24,30 m i širine 11 m, a poligonalna apsida je dužine 8,80 m. Crkva je morala biti izgrađena nakon provale Tatara, odnosno početkom 14. st., jer se gotički stil u Mađarskoj počeo upotrebljavati u drugoj polovici 13. st., a zatadašnje prilike je predstavljala monumentalno zdanje. Gotička crkva sv. Ilije i groblje oko nje, koje je bilo u upotrebi od 11. do druge polovice 18. st., imali su burnu povijest. Koncem 17. st., po odlasku Turaka, vraća se razbjeglo stanovništvo te počinje obnavljanje zapuštene crkve. Prilikom uređenja dolazi i do stilskih promjena. Tako je dio gotičkih prozora zazidan, kao i vrata na južnom zidu, pa je crkva dobila i neka barokna obilježja. Početkom 18. st. crkva je gorila, pa je na brzinu popravljena, a potpuno uništeni krov je pokriven šindrom. Crkva je već 1708. godine bila ponovno u funkciji. Tako obnovljena služila je u sakralne svrhe sve do 1777. godine kada prestaju i ukopi oko nje, a građevina prelazi u vlasništvo krajiškog vojničkog erara i do danas više nije služila u sakralne svrhe. Kao skladište crkva je služila i nakon Drugog svjetskog rata. Posljednjih nekoliko godina obavljana su istraživanja oko i unutar crkve u svrhu izrade prijedloga njene obnove. Obnova se radi po principu prezentacije svih faza građevinskih intervencija. I gotička crkva je bila posvećena sv. Iliji, kako se zvalo i srednjovjekovno naselje. Uz glavni oltar u crkvi su bila i dva bočna oltara. Podatak iz 1729. godine govori da je jedno vrijeme na glavnom oltaru bila slika sv. Vinka, koja je kasnije prenesena u novu crkvu, ali se njegovo štovanje s vremenom izgubilo. Na lijevom bočnom oltaru bila je slika Majke Božje koja je također prenesena u novu crkvu, dok je na desnom oltaru bila slika sv. Antuna. Na njegovo mjesto je kasnije postavljena slika sv. Ivana Nepomuka kojemu je bio posvećen glavni oltar u novoj baroknoj crkvi na Trgu bana Josipa Šokčevića sve do 1972. godine, kada je crkva posvećena sv. Euzebiju i Polionu.