Svetište Majke dobre nade u Šumanovcima
Hodočasnici je zovu još i Skrovitom Gospom Šumanovačkom. Gotovo više od šest i pol stoljeća na ovom mjestu se događaju čuda od kojih su neka prerasla u legendu poput ozdravljenja slijepe djevojke koja se umila vodom iz bunara pored svetišta.
Bunar sa čudotvornom vodom nalazi se pored kapelice, stotinjak metara od svetišta koje je drugo najstarije na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. U idiličnom okruženju slavonske hrastove šume, tu se mole vjernici iz svih dijelova Hrvatske, a na tisuće ih dođe u vrijeme blagdana Velike i Male gospe.
Fratri su na temelju crkve zapaljene u osmanlijskim osvajanjima izgradili najprije drvenu crkvu, a današnja crkva izgrađena je 1822. godine.
Ilača
Tu su mnogi pronašli mir i utočište. Ono što je Lourdes za Francusku, Ilača je za Srijem. Od kada se 1865. na mjestu današnje kapelice iznenada pojavio izvor vode i iste večeri ukazao lik Gospe, tisuće hodočasnika iz Srijema i Slavonije dolaze posjetiti ovo sveto mjesto.
Iste godine kada se dogodilo ukazanje uz izvor je postavljen kip Majke Božje, a 1867. započela je izgradnja crkve posvećene tri godine kasnije na Veliku Gospu. Vjernici u Ilaču dolaze svake godine na blagdan Velike Gospe, no hodočašća se u ovo najistočnije hrvatsko marijansko svetište održavaju i na druge marijanske blagdane.
Mnogi tu dolaze pješice, iz najudaljenijih slavonskih mjesta kako bi se u miru pomolili Gospi.
